Arhitektura
02. Septembar 2011.
SINGAPUR ::: Visoki tornjevi kao privredni brend
Izvor : Politika | Autor : S. Marić
Republika Singapur država na jugositoku Azije, nalazi se nadomak krajnjeg juga Malajskog poluostrva, na samo 137 kilometara od ekvatora. Ovu zemlju sa tropskom klimom, zapravo čine čak 63 manja ostrva zbijenih u jednu veću ostrvsku celinu.
Zahvaljujući ogromnom protoku robe i ljudi kroz jednu od najvećih luka u Aziji, Singapur danas spada u visoko urbanizovane zemlje sa vrlo malo delova pod gustim šumama.
Arhitektura zemlje prikazuje široki opseg uticaja i stilova iz različitih perioda, od tradicionalnih, preko „hibridnih” oblika kolonijalnog perioda, sve do današnjih jakih tendencija moderne arhitekture i gradnjom visokih tornjeva.
Pre dolaska Britanaca 1819. godine, gradnja u Singapuru je sledila primere okolnih regiona, posebno malajsku tradiciju. Upečatljiv primer su seoske kuće građene na drvenim „štulama”, podignute iznad nivoa zemlje ili vode, zavisno od lokacije. Stabla tvrđeg tropskog rastinja korišćena su za skelet, na koji su se kasnije dodavale grede. Krov je građen od slojeva slame, palminog širokog lišća i paprati, dok su zidovi bili od pletenih „traka” bambusa.
Nakon dolaska Britanaca i osnivanja njihovih naselja na ostrvima, stigle su i oštre graditeljske promene. Opet ih je, kao i u mnogim drugim oblastima u svetu, inicirala – trgovina. Singapur je i u to vreme imao prometnu luku, a povećan priliv vredne robe iziskivao je da magacini u koji je skladištena, budu od čvršćeg materijala, a ne od drveta. Bogati engleski trgovci želeli su sigurnije magacine, posebno u slučaju požara, koji su u ovoj tropskoj klimi uvek bili velika opasnost. Trsku i lišće na krovu skladišta zamenile su glinene opeke. Zgrade su zidane od cigli proizvedenih na ostrvu dok se deo materijala za malter dobijao čak i brušenjem korala iz okolnog mora. Uskoro se isti recept gradnje masovno proširio i na porodične kuće i zgrade.
Početak primene armiranog betona označio je i graditeljski bum u novije doba. Od 1950 do 1970. godine podignuti su brojni javni stambeni objekti i naročito poslovne zgrade.
Izgradnja ogromnih solitera, ali u tropskim uslovima kakvi vladaju u Singapuru, iznedrili su nešto što se danas često naziva i neo-tropskom arhitekturom. To podrazumeva čiste pravolinijske oblike, sa zgradama uređenim sa dosta zelenila i unutar zgrada, umesto velikih staklenih panela, a sa glavnim ciljem absorpcije velike sunčeve spoljne toplote.
Singapur kao jedna od najjačih ekonomija u Aziji, u stopu prati sve inovacije na ekološkoj gradnji. Ipak, sa druge strane, i dalje su klima – uređaji u zgradama najveći potrošači električne energije, koja se ovde, opet, najviše dobija od fosilnih goriva.
Neki od najraskošnijih tornjeva na svetu svesno su građeni ovde sa tendencijom da država i na taj način utiče na formiranje privrednog identiteta i svojevrsnog brenda – jakog poslovnog Singapura.
[Politika]
Komentari: 0 Pogledajte komentare | Posalji komentar






